{

13.04.2011. / srijeda

-->Možda...
<--

...Možda neobjavim ništa...Možda obajvim a sutra odma obrišem... Nikad se nezna...Nije ovo mjesto više za mene davno sam prerasla sva ova piskaranja,snove ,ružičastu boju ,ali samo ponekad poželim se vratit u to razdoblje... Ponekad mi se čini da je tada sve bilo puno puno jednostavnije... Onda je realnost uplela svoje prste u sve i kockice su se posložile... Lagala bi kad kažem da nisam sretna...Sretna sam i to jako.Imam dobar posao,svoje novce,svoju karticu,svoje prijatelje,svoju zabavu i sretna sam. Ljubav sam ostavila negdje po strani trenutno nije na mojoj listi prioriteta... Svima koji su u jednom trenutku mog života značili nešto poželjela sam sreću u životu i zatvorila ih tamo gdje im je odavno već bilo mjesto-u svojoj prošlosti... Nekako sam zbog toga mirnija... I opet neznam zašto ovo sve pišem?? Možda zato jer mi je dosadno,možda zato šta želim vidjeti mogu li i dalje napisati bar jednu poštenu rečenicu... I opet sam jako blizu da izbrišem sve...
...Kažu da se sve događa u točno određeno vrijeme,da svak od nas dobije određne karte koje mu određuju život. Moje su jako dobro ,možda zato što ih napokon znam iskoristit na pravi način ,možda zato što sam bila te sreće da dobijem dobre karte...Zaparavo neću tražiti razloge,ovaj put nisu bitni... Zapravo sjetila sam se određenog sebičnog razloga zašto sam od jeden rečenice napisala pozamašno štivo... Svaka priča počinje s bio jednom jedan momak,bila jednom jedna cura bili su jednom sretni... Ova priča če isto tako počet ,sretna je to priča iako to dvoje nikad nisu bili i neće biti par... Krivo vrijeme krivo mjesto kriva djevojka,pravi momak... Momak će na karaju biti sretan s nekom drugom i djevojka mu stvarno želi sreću ... Neka druga će dobivati slične poruke,možda neće možda njega i njegovu priču neće dobro razumjeti nijedna ali bar će pokušat i njemu će to bit dovoljno,možda će sljedećoj napisati-dođi i poljubi svog mornara i ona će to stvarno učinit i on će bit sretan... Možda jednostavno će se ovaj put pogodit i vrijeme i mjesto i priča i likovi i svi će živjeti do kraja života... Druga djevojka će nastaviti po svome točno onako kako je okrenila karte sretna zadovoljna ... Negdje duboko u srcu će znati da je on stvarno nakon svega bio onaj pravi,da je vjerojatno najbolji momak u životu kojeg je upoznala i da je tražio samo jedno -da bude dobra prema njemu i da napravi bar malo mjesta z anjega u svom životu... Neka druga će to napravit ...Ona to nije željela,nije mogla...Ne sad i ne u ovo vrijeme i ne na taj način... Neka druga će to moć ona to nije mogla ... I samo će mu reć-Oprosti... Znam tu djevojku jako dobro i znam da ima opet priliku da bi mu to rekla...Da bi mu objasnila da stvarno nije očekivala da će joj na zadnju poruku odgovorit i da mu stvarno najiskrenije želi sreću u životu... I da ako se ikad stvore pravi uvjeti za njih dvoje da ovaj put stvarno učiniti mjesta za njega u svom životu... Jednom, ako se stvore prilike i poslože karte...Možda jednom ...

- 18:38 - Pucaj (0) - Isprintaj - #

26.07.2009. / nedjelja

-->...Đubre malo baš joj stalo da me izludi...
<--

Došlo je vrijeme da se nešto napiše...Onako za moju dušu... Jednostavna je nedjelja navečer televizijski program nije bog zna što,recesija je uzela maha,a iskreno neznam mogu li izdržat još jedan dan ...28.07 2008. zaklela san se sebi da se više neću vratit,da neću pisat da neću posjećivat ovo mjesto niti čitat zadnji objavljeni post. Da zapravo završavan svoju karijeru pisanja s istom osobom i istim stanjem kao i kad san napisala prvi post. Ali neke stvari su sad drukčije,ja sam drukčija,ljudi oko mene su drukčiji.Gori ili bolji,ali jednostavno drukčiji... Neki su okrenili leđa u trentutcima kad su bili najpotrebniji i hvala im na tome jer su otvorili vrata nekim sasvim drugim ljudima,boljim ljudima koji su mene učinili osobom kakva san danas godinu dana poslije. 28.07 2008.završeno je jedno dugo razdoblje. Službeno je završena ljubavna priča koja u niti jednom trenutku nije bila onakva kakvom san je ja zamislila. U jednom mom paralelnom svijetu sve je trebalo bit drukčije... 28.07.2008.san bila ljuta na cijeli svijet i na sebe i na sve zgodne vatrpoliste i na glupog željka samardžića koji je napisao najtužnije pjesme....Jednostavno san bila ljuta na sve!!!! O onda san OPROSTILA... Svima i sebi i njemu i sudbini,svima...Jer neke stvari jednostavno je bolje da se nedese nikad... Ja sam od tad druga osoba... Za neke gora nego prije,za neke bolja...Ja sam zadovoljna...Ja živim i uživam... Ja neplačem...Ja nevolim... Ja se nezaljubljujem... Jednostavno je zapravo jako-samo moraju bit zgodni i bahati i meni su zanimljivi,dan dva tri ,možda tjedan ali iza toga neidem... Nemogu,neću ,neželin...Sebična san i to je to... Nemogu trenutno ponudit više... Nemogu obećat da se neću okrenit za nekim bombončićem,da ga neću poželit,da ga neću dirat...Iskreno neću to obećat jer nebi bilo pošteno prema meni..Za njih me nije briga:) I stvarno vodim jako jako buran život..zatvaran barove otvaran klubove rekla bi jedna draga pjevačica. Živin život,možda isprazan al moj je i obožavan ga. Nedavno u trenutcima najvćeg ljetnog ludila kad standardni brojevi mobitela nisu bili u uporabi san se obratila staroj ljubavi. Nakon 2 godine opet s njim ... Bilo me strah,ali ovim san još jednom dokazala da je to stvarno završena priča. I da smo se slagali i bili dobri u samo jednoj stvari... A da to bez osjećaja s njin nema smisla... I kako to običnop biva u filmu on je velikodušno meni ponudio svoju ljubav... hahahahahahah prvi put sam se iskreno nasmijala na tu umotvorinu ...Nema ljubavi kad ti u trenutcima dok te on ljubi i dira moraš zamišljat svoje triljsko đubre... Jednostavno gotovo... Vratila san se nakon toga svojim standarsnim brojevima mobitela za koje znam da će se uvijek javit... Jednostavno kad se jedna vrata zatvore otvore se nova..Ali to je priča za jedno drugo vrijeme i mjesto...Možda uskoro ovdje možda ne ,jebiga ipak je ljeto u pitanju;))

- 23:05 - Pucaj (0) - Isprintaj - #

28.07.2008. / ponedjeljak

-->Kažu da sve ima svoj razlog....
<--

Nisan se mislila vratit... Ljeto je i treba se zabavljat... Moje ljeto je na jedan način gotovo... I mrzin ovo godišnje doba više od ičega i po prvi put u životu ljeto nije spas za ništa... Kažu da sve ima svoje razloge... Možda postoji razlog zašto ja znam pisat... Nekako se lakše izgubit u rečenicama...Nekad su one najgori neprijatelj...Jer ono izgovoreno možeš i zaboravit,ono napisano ostaje uvijek... Možda ja sad i pišem...Jer neželin zaboravit ovaj osjećaj... Mislila san da ga više neću osjetit ali sad je isti onaj osjećaj u meni. Oni osjećaj glupe nemoći i one praznine... Isti kao i onda kad mee zadnji put pogleda u oči. Taj zadnji put je bio jedini iskren... Pojavili su se drugi ljudi i život je krenio u nekom novom smjeru,ja san zaboravila i odrasla...Danas san se opet vratila na taj dan... Na mene i njega i na činjenicu da tad nisan znala da to stvarno je zadnji put... Sve ima svoje razloge i ti ćeš saznat svoj... Možda ali sad ovaj trenutak to mi nije nikakva utjeha... Zapravo neželin utjehu... Trenutno je nema i nepostoji... Ili ja neželin da postoji... Danas je neželin... I danas ću se sjećat svega... Jer kad ovi dan završi više neželin mislit o njemu i nama... Ali danas oću...Jer san sebična i razmažena i jer je on još moj...Još samo danas...A onda će bit samo poznanik,ono šta je i bio zadnje 2 godine... Koje su to bile krasne 2 godine i krasno san ih iskoristila...A danas je jednom rečenicom sve stavio na kocku...Jesan li se ja zabavljala s mojin vatrpolistima samo u inat njemu... Jesan li ga ja zapravo prebolila... I jesan li možda 2 godine živila u laži...Mrzin ga opet jer je samo jednom rečenicom srušio sve... Opet san se u djeliću sekunde osjetila kao svaki dan s njin 6 godina... Hvala dragin dizajnerima na velikim cvikama za sunce jer nije mogao vidjeti ništa... Kažu da su oči ogledalo duše... Moje se danas nisu vidjele... I možda je i bolje... Jer ja nisan hrabra...Ne danas...To nemogu bit... I sve oko mene su sad prazne riječi... Danas mi osmjeh opet nije iskren... I danas ga opet mrzin... Mrzin ga šta me nemože pogledat u oči,mrzin ga šta je mora reć u subotu da san mu ja uvik bila najbolja i da je bija debil,mrzin ga šta mi danas u niti jednom momentu na pamet nije pa zgodini crni vatrpolist koji je ljut na mene jer mu se nisan cili dan javila a obećala sam... I šta mi je u ušima prestalo odzvanjat ono njegovo doša san ti pomišano s onin zajebanim maco...Mrzin ga jer mi cila dan u ušima odzvanja jedno-ženin se... Mrzin ga jer moran razmišljat o svemu i jer se moran sićat iako neželin... I mrzin ga jer u sebi moran nać snagu i zaželit mu sriću... A to nemogu...Ne danas i nek to niko ne traži od mene... Mrzin ga jer san jedino njega volila i jer san se danas u djeliću sekunde sitila kakav je to osjećaj... Mrzin ga jer san se sitila kakva san kraj njega... I nisan se mogla niti lažno smijat i nisan mogla glumit i nisan mu mogla čestitat... I mrzin ga šta me posjetija u čemu san najbolja,u bježanju...Tu san prvak... Kažu da sve ima svoje razloge,ja danas nemogu smislit niti jedan dobar...Danas to ni neću napravit... Danas još nemogu... I mrzin ga jer mi je opet to napravija,nakon 2 godine u samo jednoj sekundi me podsjetija na sve... Na sve šta san zaboravila i mrzin ga zbog toga.I neželin da bude sritan... I znan da nije i to me veseli...Onako dječije i sebično me baš veseli... Sutra ću zaboravit sutra ću mu poželit sreću... Danas još nemogu... Danas ću još jednom reć da je moj i da san jedino njega volila i da ću ga na jedan način još volit...I drago mi je da me nije moga pogledat u oči... I znan da bar nešto nije laga... Ja san mu bila najbolja i zato je otiša...Tužno jer se nije zna izborit,a ja to više nisam mogla sama... I u jednom malom djeliću sekunde,u jednom malom djelu mene je progovorilo ono najskrivenije,da mi žao šta se nije izborija... Ali samo u malom djelu mene... Jeli to bilo ono glupo sebično dječje ili nešto drugo...Neću to nikad saznat a ovi dan je za to prekratak... Danas ću se jednostavno sjećat svega i neželin ni čut ni vidit nikoga,niti jednog vatrpolista niti osjetit iti jedan njihov gadljivi dodir niti jedan maco ništa.Danas ću se sjećat svega... Sutra je novi dan,sutra će možda jedan vatrpolist najjebenijeg osmjeha dobit priliku da buden njegova maca,ali danas neželin nikoga...Možda ću sutra shvatiti razlog,možda će mi sutra sve bit jasnije,možda ću sutra sve vidit drukčije,možda ću se svemu smijat... Možda ću sidit u crnom autu tamnih stakala i ljubit jednog crnog momka s kapicom broj 12 i gubit se u njegovim rukama i sve ovo od danas će mi bit miljama daleko...Možda ću u tom crnom autu svatit razlog... Možda ću svatit da 12 je moj sretan broj i da je sve opet dobro... Ali danas ću se sjećat svega i prevrtit ću pjesmu stari lav dok god mi nebude izlazila na uši.Slušat ću lane moje i mrzit ću željka joksimovića jer je mora otpjevat takvu pjesmu... Mrzit ću sve one vesele pjesme i mrzit ću ovaj dan... Sutra ću možda u crnom autu poslušat istu pjesmu i svatit da me nije briga i da san prebolila... Danas to još nemogu...Danas ću bit sebična i djetinjasta i neću tražit razlog... Danas ću pustit gospođici emociji da opet uđe u moj život... Sutra je novi dan... Možda je od sutra sve bolje...Drukčije je,oće li bit bolje neznam... Neznam kako će bit poljubit crnog momka u njegovom crnom autu znajući da je jedan dio mog života službeno gotov... Možda da sam to napravila jučer,danas nebi morala razmišljat... Možda bi sve danas bilo drukčije... Možda bi danas rekla čestitam i iskreno mislila... Možda bi danas sve bilo drukčije...Ali opet san napravila istu stvar...Pobjegla...

- 14:54 - Pucaj (11) - Isprintaj - #

01.06.2008. / nedjelja

-->Ohh,ohhh,ohhh počelo je:))
<--

Oh,oh,oh evo i mene malo. Moran napisat nekoliko crtica prije nego nestanem s blog scene neko vrijeme,možda dulje il kraće,al to vrijeme mi je potrebno.Naime počet će njegovo veličanstvo ispitni rok pa mu se eto moram posvetit.Dakle što se dogodilo od zadnjeg posta....?Pa moglo bi se reće totalni preokret,novi ljudi,isto mjesto:))) Prije svega važno nam je dat neke informacije.Gadura je rođena u mjesecu srpnju i ljeto je moje doba.Ljeti san sretnija,ljeti mi je frizura svaki put savršena,ljeti mi je tuš svaki put na očima savršen,ljeti mi svaki dan savršen i naravno nikad nisan luđa nego ljeti i to je problem pripadnicima muškog spola:)) Eh sad prva vijest-moj vatrpolist ima curu,informacija me dirala točno 2 minute,a onda sam otišla s prijom na piće i vidila njega,koji se s onom tupavom facom skoro zalipija u stup isprid sebe kad je mene vidija. Vidili smo se i jednu subotu vani kad je naravno bilo jasno zbog čega je on u vezi i da ja samo puknem prstima bi doletija. I tako balansirala san ovih par vikenda između par momaka, i oni su balansirali između mene i baš je bilo zanimljivo. Pa malo div,pa malo mladoženja,pa malo jedan mali plavi i tako to,pa onda tipovi za koje san mislila da ni u ludilo nemogu imat,al eto. Meni je bilo zanimljivo. Ali recimo ovi vekind bi izdvojila kao jedan kad je sve počelo... Prvo san eto spojila jedan par:))) Znat će oni koji:)) A onda san sebi našla novu zanimaciju:))) Crn,visok,vaterplist i ono baš mi je nakako ok:))) Bahat je do bola i nazad a gadura voli takve,ajme:)) I onda san ja odlučila napravit nešto....Susreli smo se ispred vanjskog wca ja naslonjena na zidu on s vatrpolističkim motom-ruka iznad moje glave...I ja mu kažen da msilin da je najzgodniji momak u cvile vanile a on jadan skoro pa sa skala jer nije očekiva ovo... I tako smo se malo kuvali,ali nismo nšta konkretno napravili.Hoćemo hoćemo,to je sad nova stvar koju moran napravit;))) I tako nove situvacije su tu,sve je tu:)) A mi se dragi moji blogeri čujemo,neznan kad,ali ne tako skoro:)))

- 23:03 - Pucaj (3) - Isprintaj - #

08.05.2008. / četvrtak

-->Kako je otvorena sezona ljeto 2008.)))
<--

Ništa nisi razumio
nisam tražila raj
i da nisi sve glumio nebi sad bio kraj.
Nemoj bacati riječi u vjetar
više nemaš tu moć
nemoj staru prodavati priču to neće proć
Nisi bolje zaslužio,kada zbrojimo sve
mene sad bi optužio za svoje poraze
zalud bacaš mi pijesak u oči sad vidim sve
za te su kraljice noć a ja sigurno ne
Tako je lako reći volim te to si dokazao
zašto mi onda sve ove godine ljubav nisi pokazao....

Vrijeme je da i ja napišem...Nisam imala vremena,a iskreno ni volje ništa pisat.Neke stvari bolje je napisat da nepostanu službene. Ovu pismu san prvi put čula prije nekoliko godina kad je moj tadašnji dragi,moja velika ljuba odlučio po neznan koji put da mi ipak nismo jedno za drugo. Bila je to jedna od onih piajnih noći i obećala sam mu da ću mu jednom ovu pismu posvetit. Tu i još mnogo njih... Većinu mi je tulio s prozora kroz prošlu godinu dana,a ovu ću mu otpjevat onaj dan kad mi bude dosadilo iskaljivanja svih frustracija na njemu:)). On meen sad obožava,ludi i sve slično tome,ja se samo dobro nasmijem svaki put jer odavno su iz mode izašli muškarci s uskim ramenima.I neznan kako neshvaća da kad kažen nema šanse jer nisi vaterpolist da to stvarno mislim. Poanta priče je da se svi oni kad tad vrate... A da bi poantu malo bliže dočarala,opisat ću ovi vikend kad su gadura i prijica otvorile službeno sezonu ljeto 2008:)) Ispred vanile bilo je nas par prijica,pile smo pivicu,iz radija je derala nova pisma od et-a,prazan stan,koja je uz pismu koma od magazina u jednoj pijanoj noći posvećena meni i mom najdražem vaterpolistu. I svaki put kad svira prazan stan on se pojavi. Eto odoh malo s teme. Dakle ispred vanile smo se eto malo zagrijavale kad u jednom datom momentu do nas se parkirao jedna crni auto i izašla su 2 momka u crnim košuljma,u tom momentu je moj Prijici došla poruka od jednog drugog mladića u kojeg je bila zaljubljena kad je imala 3 godine i on je pogađate i on je vaterpolist. Zva nas je u kuke. Nismo planirale tamo ić,ali sve šta se planira nije uvijek tako:)) Onda smo malo bolje pogledale momka u crnoj košulji i svatile da će to bit jedna jako zanimljiva večer... Ušle smo u vanile,prijica i ja smo napravile đir i nismo vidile ništa vrijedno naše pažnje... Malo se plesuckalo malo pijuckalo a onda su došle zanimljivosti,dakle pojavili su se vaterpolisti a među njima i gospodin Div. Pjevušio mi je ljubavne pjesmice,dizao čašu,buljija u mene a onda me se dočepa isprid wc-a. Prvi dio večeri san tila završit u njegovim šapama,a onda kad me pokuša poljubit ja san jedva čekala pobić iz njegovih šapa jer sam svatila da zapravo ne želim njega. Večer je bivala sve zanimljivja a onda smo igrom slučaja prijica i ja završile u kuke,u uru kad pristojne cure idu kući,dakle iz 3.30:)) Ono šta je bilo u kuke nam je samo potvrdilo da će ovo bit jedno od onih ljeta kad se neće znat ko pije ko plaća. Ah da pit ćemo nas dvi a plaćat će vaterpolisti:)) Rangirale smo ih-krećemo od bivših vaterpolista onda se penjemo po ljestvici do reprezentativaca:)) U kuke smo mogle doslovno birat kojega ćemo točno. Ja san bila između 2 mladića,jednog koji me stvarno nebi smija vatat ali oće jer san ga odbila i jednog jako simpatičnog vaterpolistića,ali ni on ije imao više sreće. Bila je to prebolesna večer,nezan koliko izjava ljubavi,pokušaja ljubljena... A onda smo i prijica i ja oko 5.3o svatile onu najtužniju istinu od svih-da jedina 2 vaterpolista koja mi oćemo nisu tu i da bi sve ove tupavce minjale za njih dvojicu.Glupo je kad to svatiš u momentu kad možeš imat najzgodnije primjere isklesane u bazenu,koji su zgodniji od tvog vaterpoliste ti oćeš samo vidit njegovu nosinu i oni najsavršeniji osmijeh. Glupo je kad svatiš da možeš izać s četvoricom koji ljube tlo po kojem hodaš,koji te kuvaju već jako dugo a ti bi ih sve minjala za njega jednoga... Ali sve u svemu jedna jako bolesna večer. Tribala san znat kakva će bit kad san na početku dobila poziv od malog crnog ricastog koji mi je onako slindrav izjavia da bi se on družija sa mnom.Ja i prijica smo se tako dobro nasmijale na tu izjavu jer ni on nekuži da se ove sezone jednino nose momci širokih ramena,a on to nije:))

- 00:33 - Pucaj (12) - Isprintaj - #

06.04.2008. / nedjelja

-->Kako je Gadura raskupusila kupus u glavi ili jeben ti vaterpoliste i njihove prijatelje
<--

Proljeće je... Meni se lagano stvara kupus u glavi... Od sinoć možda još i više. I nezgodno je šta su najbolji prijatelji i šta će me grist savjest do bola i nazad. I šta mi je napeto samo zato šta je zabranjeno. Ali počet ćemo iz početka. Moj bivši dragi mi se itekako pokušava vratit u život jer je zaključija da je nesritan strašno i da bi sa mnom bija sritan. Naravno da je u svojim rječima pokuša mene okrivit za svoju nesriću,ali neće ići ovaj put. Jer mi nisi zanimljiv,jer mi nisi zgodan i jer mi jednostavno nisi privlačan i jer nisi moj najdraži vaterpolist:). Moj vaterpolist... Di smo sad... Pa osim par šokovitih susreta nismo se makli s početka... Oćemo,to nesumljan... Ali postoji ono ali... To ali ima dva metra,sto i nešto kila jako dobro raspoređenih,plave oči i ono nešto jebeno dobro. Dakako da je ima i curu i da je malo kuva gaduru i da bude zanimljivije najbolji je prijatelj mog najdražeg vaterpoliste... Ja san tome prilazila samo s prijateljske baze,ono malo prijateljskog flertovanja ništa ozbiljno,ali onda kad je moj vaterpolist jednu večer dobro poludija na naše prijateljsko pipkanje vidila san da je situvacija ozbiljna. Od tad mi se ovi drugi(zvat ćemo ga div) nepribližava. Onako s pristojne udaljenosti se javljamo jedno drugome. U vremenima tog prijateljskog pipkanja gadura je upala u neko stanje uznemirosti kad bi se našla u zagrljaju velikih šapa gospodina diva... Nekako joj je bilo sve teže micat glavu kad je dotični mladić pokušava poljubit:) I onda san jednostavno hladne glave razmislila dali mi se isplati zbog jedne večeri s njim uništit ama baš svaku priliku s moj najdražim vaterpolistom? I jednostavno se makla od mladog i atraktivnog gospodina diva. Za tu svoju situvaciju nisan rekla nikome,ali Prijica je skužila odma šta se dešava. Prije nekoliko dana mi je rekla da je imala susret s gospodinom divom na semaforu dok je na sebi ima jednu od onih majica s kapuljačom i da tek sad shvaća kako mi je bilo. Vjerojatno će mnogi sad reć –šta ova gadura izvodi pa malog crnog je obožavala a završila mu je s najboljim prijateljem i samo djelić kajanja smo vidili. Eh sad ta je situvacija možda na prvi pogled slična ovoj sad. Mali crni je stvarno dobar momak i sviđa mi se,mislila sam da san zaljubljena u njega,ali nakon jedne skinute majice je otiša u prošlost. Jebiga 20 godina bazena na jednim određenim ramenima i ona dobroćudna faca je otišla u zaborav. Znam da bi mi s njim bilo dobro,bla bla bla,puno bi me volija bla bla bla,nebime vara blablalba,vridan je i dobar blablabal,ali opet ponavljam godine vaterpola na jednim ramenima su učinile svoje:). A znam da bi propali za 2 tjedna. Znan da se on oporavija od svega i da će jednom nać jednu dobru curu baš po njegovoj mjeri. A s najboljim prijateljem sam mu završila jer mi je eto bilo dosadno,nije mi bija napet ni tada,a nije mi napet ni sada. On bi to ponavlja ja baš i ne iako je bilo skroz dobro. Ali s tim momčićima neželim imat više ništa jer su mi dosadni i slinavi. E sad može doć još jedno pitanje pa zašto si onda kukala da bi tila malog ricastog? Pa pitanje je jako dobro. Zato šta su svi imali nekoga,ekipa se rasplala,na faksu je bilo sranje i eto tila san nekog svog,ali jako brzo me sve to prošlo,zahvaljujući jednom jako dobrom prijatelju koji mi je posložija sve kockice u glavi kad mi je najviše to tribalo.Hvala dragi,ako ovo pročitaš:). Ali situvacija s najdražim vaterpolistom je naravno drukčija jer je taj momak jedan od razloga raspada moje dugogodišnje ljubavne priče,čovik za kojeg bi se odma udala,moje sunce prekrasno i sve slično tome,ali imamo taj mali problemčić:) Ja ga zovemo jedna usputna stanica do konačnog smirenja mene i mog najdražeg vaterpoliste:) E sad ja san se od gospodina Diva odladila,nismo se viđali... Ali sinoć se naravno stvorija na šanku do mene. U onoj jebenoj majici na kapuljaču s onim jebenim plavim očima i s onim jebenim velikim šapama i onim jebenim pogledom,i gleda je u mene dobrih pola sata. Ja san se pristojno javila i nisan mu se približavala jer znam da ovaj put nebi sve ostalo na prijateljskom pipkanju... A on je gleda i gleda i gleda i nakraju otiša doma... Ja san provela jako nemirnu noć,sanjala najdražeg vaterpolistu i njegov optuživački pogled... Budila san se 5 puta.. Šta bi bilo da san nešto napravila... Cili dan mi je kupus u glavi... Ali nekako san došla do zaključka da ipak želim najdražeg vaterpolistu i da mi ta jedna noć ipak nije vridna svega. Možda nebi sazna,možda bi.Neću ovaj put riskirat. A one plave oči i oni pogled će mi valjda vrlo brzo izać iz glave:)

- 23:24 - Pucaj (11) - Isprintaj - #

11.03.2008. / utorak

-->Neman ja više onih 18 godina:))
<--

Došlo je vrijeme da i ja nešto napišem... Al nekako više ni sam naslov bloga ne odogovara.. Nekako kao da je gadura nestala i jednostavno neman više onih 18 godina... Pročitala sam neki dan u pauzi učenja jednog od omraženijih predmeta sve postove ikad objavljenje... Neke događaje san zaboravila i stvarno se bilo dobro prisjetit svega... Mature,prvog prijemnog,prve 2 godine faksa,ovog ljeta,odluke o promjeni faksa,svih ljudi koji su mi prošli kroz život,jednostavno svega...Moje i njegove dugogodišnje priče i te ljubavi. Nikad nisam mislila da bi mogla ja bit ta koja će na jednu osobu potrošit skoro cijelo desetljeće života. Koja će ić do pakla i nazad koja će upoznat toliko ljubav,ali i i mržnju u pravom smislu te rijieči. Nisan nikad mislila da ću isto tako jednostavno okrenit glavu i otić... I nisan nikad mislila dok san govorila nakon tih 6 godina da bar u jednom momentu osjeti kako je bilo meni,ja bit ta koja će mu to i pokazat. Nikad mi nisu rekli da je zapravo najgori dio preboljevanja zapravo ona glupa emotivna praznina... I iskreno jako dugo sam se zapravo osjećala strašno izgubljeno,složilo se jako puno loših stvari... Ali jedno jutro jednostavno su se stvari drukčije posložile. I zapravo ako ćemo iskreno od svih 6 godina sjećam se jedino tog dana kad su se stvari okrenile i kad san zapravo ona stara srednjoškolska ja prestala postojat,kad je on presta postojat i kad je emotivna praznina prestala postojat,kad je svaka slična emocija prestala postojat. Čitala sam dalje o malom ricastom,čoviku koji mije obilježija godinu dana života...Pred kraj ljeta san napisala-sve bi minjala za njega,sve jebene vateproliste za jednog malog ricastog. Možda sve,ali the vaterpolistu niti pod razno. Ubrzo smo se ja i malo poljubili,ali najvažniji dio te večeri je bio-..onda smo u 22.30 išli po njega. Na putu smo imali situvacije,ja sam sinjala svog vatepolistu... Oće mo li iskreno tu večer se sićan ama baš svega vezanog za vatrpolistu,one njegove crvene majice,svega a malom ricastom se jednostavno nesićam face. Sićan se i osjećaja da san jednostavno tila otić iz auta i otić do vatrepoliste i malom ricastom poželit laku noć. I sad mi je potpuno jasno da smo mali i ja bili u vezi da bi jednostavno otiša u prošlost zbog vatepoliste... Roku sekunde bi jednostavno posta prošlost,ko što se i dogodilo u onom momentu kad se nesuđeni vratija u moj život... Nisan mislila da će mi se ikad sviđat te bahate face,veliki nosevi i nešto šta nije ona klasična niko kranjčar i kompanija baby faca. Nisan nikad mislila da ću se opet ovako glupo smješkat kad ga neko spomene. Nisan mislila da će ova igra mačke i miša otić daleko i da ću jednom nać nekog sličnog sebi. Nisan mislila da će nakon svega oni njegov stav popustit i da će mi se onako sramežljivo nasmijat iz bazena. Nisan nikad mislila da će ta bahata faca ikad mene pogledat a kamoli bit zagrijana za mene... I više ga nezovemo nesuđeni,zaradija je novi nadimak,PO(interno...). I situvacija se miče s mrvte točke. Ja san je tamo dovela ja ću je od tamo i maknit. Jer mi je jednostavno neodoljiv s onom bahatom facom i onim glasom... I koliko to god bilo teško mora ću mu reć oprosti.Rekciju već vidin,oni pobjedonosni,neodoljivi smješak... Neman više mota za bit gadura... Prošla su i ta vremena,neka pozitiva oko mene,neznam ni ja sama zašto... I za kraj jedna pjesmica,malo me podsjeća na njega,samo naravno ja njega nisan zavolila....




Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim
U srce me potocaj ka divji cvit
pusti dazd iz oka da okripi
naciklu jubav u meni
A da je coviku bit ka raspa
i da je u dusi zal i grub
ja ne bi se da' do kraja
i ne bi vako ginija za nju
Da je coviku bit ka raspa
da nista ne cuti ka i zvir
ja ne bi se da' do kraja
ko me tira da je 'vako zavolim
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
ko me tira da je 'vako zavolin
jer ja sam proguca kost
za jubav niman lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me tira, ko me tira
ko me je natira da je provan
da je 'vako zavolim
Nije mi potriba sad
ka sempja gubiti mir
jer ja sam proguca kost
za jubav nimam lipu ric
I zali Boze i trud i ludu glavu
s kojom ne mislim
ko me je natira da je provam
da je 'vako zavolim

- 20:14 - Pucaj (13) - Isprintaj - #

11.02.2008. / ponedjeljak

-->Jer moj je život igra bez granica...
<--

Mjesto radnje:Jedan kafić u Getu. Vrijeme radnje:Nedjelja,rana večer. Prijica,Opasni profesor i Gadura piju vruću čokoladu kao dobra djeca. Vikend je bio buran kao i zadnjih nekoliko mjeseci. Opasni profesor dugo nije bio s nama vanka i nije u toku jer je čovik zaposlen na više polja pa nestigne. Prijica i Gadura su u jednoj fazi. Ako ikad pripadnice nježnijeg spola uhvati ovakva faza bilo bi sasvim dobro da se zaliju hladnom vodom ili se jednostavno ispleskaju jer neće bit dobro. Ne nismo postale lezbe il nešto slično. Mene ova „gadurska faza“drži već neko vrijeme. Prijicu isto. Ali zapravo bilo bi dobro počet priču ispočetka. Sve je počelo onda kad smo bivši i ja raskrstili naše odnose. Valjda to ostatak odma najuši i odma počmu dolazit u velikim skupinama. Još kad te iz čiste zabave uvati želja treptat naivno okicama i smijat se na priglupe baze uz glupasto vrćenje kose oko prsta oni padaju ko pokošeni. Nekad je dobra kombinacija nezainteresirano stajat za svojin stolom pit neki koktelčić sa slamčicom i lagano mahat bokovima u ritmu nekog ljetnog hita,tad su još luđi. Bilo ih je ovo ljeto,a ja san se jednostano igrala. Zašto? Pa jedna glupi odgovor san dala sinoć i Opasnom profesoru:Pa bilo mi je dosadno,a oni su se nudili. Jednom prilikom san jednom momku koji me zavodija cilu večer s glupin zavodničkim forama tipa ja san se zaljubija na prvi pogled,ti si nešto najlipše šta sam vidija i tako to rekla:A da mi momak odma preskočimo ove gluposti i da ti ja odma sad kažen,neću večeras ništa s tobom jer za to šta ti misliš radit sa mnom trebalo bi ti puno više od tih glupih ja san zaljubljen u tebe na prvi pogled fora. Pokunnjeno se okrenija i otiša ća. U toj fazi pojavija se i mali crni s znamo kako smo završili. On sa suzama u očima i mržnjom cilog ženskog roda a ja s njegovim najboljim prijateljem koji je završio slično kao on. Zašto se sve to radilo? P a jednostavno bilo mi je dosadno. A onda se jedne ljetne u Vanile pojavila jedna bahata faca. I od tad je krenilo. Prijica se samo znamenito zakašljala. Krenilo je s onom slavnom izjavom-meni je ova crna napeta... Krenilo je s njegovim dolaskom za moj stol. Krenilo je s onim mojim slavnim bjegom i tad je prvi put ispa pizda isprid mojih i njegovih prijatelja. Da,iako tu večer nije mislija sić u vanile kad je vidija da san ja doli je doša. Da tu je večer reka da san mu napeta,da tu je večer doša do mog stola,da i tu večer san ja mogla završit s tipom koji mi je bolna točka zadnje 3 godine,s tipom koji je jednan od razloga zašto se raspala situvacija s „bivšin“,ali ja san tad počela ovu glupu fazu. Nakon podsmjeha od starane moje i njegove ekipe momak se jednostavno vratija za svoj stol i jako brzo otiša iz vanile i vratija se bivšoj curi. Znam da nisan ista osoba od naše prve kave,i znam da ga je to na jedan način i zaintrigiralo,al tu večer san počela sama uništavat tako čistu situvaciju. Onda lagana viđanja po gradu,lagana kuvanja,njegova totalna zagrijanost za mene,njegovo gubljenje koncentracije kad sam ja u prostoriji. I moja glupa faza. Šta san napravila? I kakva je to faza? Pa nakaon onog rezimea sinoć i slaganja svih kocica napravila san takvo sranje. I svi šta su mi rekli su u pravu. Čak je i prijica sinoć rekla: Tribali ste vidit kad je nedavno doša vani i kad je ona ponesena emocijama skočila mu u zagrljaj momak se smrza i nije je moga taknit sve dok mu nije rečeno ne samo je puna ljubavi prema tebi i onda je tek zagrlija s onim the osmijehom na faci. Da tu večer su se izmjenjivale emocije,tu večer su se dizale čaše za nas dvoje,a ja san iz neznam kakve obijesti otišla malo se grlit s njegovim prijateljem. Opet udarac. Onda stalno u društvu svog prijatelja za kojeg se naveliko misli da mi je momak. I ono slavno češtitanje nove godine kad se oni bahati izraz lica pretvorija u prestravljeni i kad je nakon 5 minuta i mog najledenijeg pogleda reka ja iden ća. I što san ja više pričala ekipi za stolom je vilica sve više padala do poda. Profesor je lagano dobiva oni izraz lica od kojeg svi njegovi učenici strepe,čak i prijica koja je dosad bila uz mene je lagano minjala boju. Kad se napravija rezime svega jako je sve to loše zvučalo. Profesor je nakraju izvea zaključak:Ti si glupa,ti si jedna najobičnija lapača,prija si mi i puno te volin,al ti si jedna obična glupača. Uskoro nam se pridružija jedan novi član. Cura je u virtualnoj vezi s momkom iz Kuvajta i šansa da to uspije je jednaka onoj da moj najdraži vaterpolski klub postane prvak Europe,dakle skoro pa nikakva. Cura je uvedena u priču i ona mi je također rekla da san glupa. Nalušala san se raznih verzija toga da san glupa kroz ovu sedmicu. I onda je došla jedna rečenica dragog Profesora koja me kopa cilo vrime. Koliko je bija isfrustriran mojin glupin ponašanjem nije se čak obratia meni:): Znaš šta je najgore,ona je zaljubljena u njega(ja san se skamenila na ovu izjavu) i imala je čistu priliku bit u vezi s jednim od zgodnijih tipova u Splitu,ali je cura sama sebi zarala stvar. Momak je sad bisan na nju. Zaslužila je i da je napleska koliko je puta od njega napravila debila. Al najgore je šta su njih oboje isti. I šta je ovaj put lonac naša poklopac i šta se ona pripala ko nikad do sad i opet digla glupi zid. A sad kad je on vidija da je već toliko puta ispa budala diga je i on zid. A taj zid je jako teško srušit. I ja san tad po prvi put ostala bez teksta.Još mi je zvonila u ušima ono da san zaljubljena. Jer to nemože bit.I sve šta je reka bija je u pravu. Da vidla san Nesuđenog ovi vikend i da ljut je na mene ko pas. Ja mislim da san mu jedna od najomraženijih osoba,ja i vaterpolisti mladosti. I sad se jedino mogu posadit na trepavice jer me moja glupa faza dovela do toga da sad neman ništa. Neman njega,samo iste glupe debile koje nemogu vidit nacrtane. Umisto normalne veze i normalog momka mene lagano kuva opet Govnar i slični njemu. I još jedna rečenica od sinoć koja me dobro grize danas-šta ti misliš da on može čitat misli pa zna jesi ti stvarno ljuta ili nisi. Šta si ti mislila da će on tebi uletit u zagrljaj nakon svega.Ja ti se nebi obratija više,a kamoli šta drugo. Jebiga svi su u pravu. I još mi odzvanja ono njegovo u ušima:Nemoj ti mene poslušat napravi po svom i oni ledeni pogled. I krivo mi je dola i nazad. Zbog gluposti i glupih hirova san uspila zasrat čistu situvaciju i da svi su u pravu. A ja neznam šta napravit jer nikad nisan bila u ovakvoj situvaciji. A moj Nesuđeni se zabavlja s drugim curicama koje su samo čekale ovu priliku,ja slušan glupa upucavanja svaki vikend od različitih krkana i debiliziranih likova,a iskreno bi najrađe s njin negdi gledala glupe crtiće. Ma jednostavno bi volila vratit vrime na onu večer kad je reka i samo ćeš mi reć bok kad izađeš iz auta... Ali vrime se nemože vratit... A ja moran gledat njegove glupačice i slušat njihovo hihotanje i gledat njegovu ledenu facu. I znat da se neman pravo ljutit na njega... Bravo Gaduro ovi put si super izvela stvar. I ovaj put stvarno neznam kako je ispravit. :(

- 14:52 - Pucaj (18) - Isprintaj - #

15.01.2008. / utorak

-->Jedan za dušu :)))
<--

Ovaj post će biti jedan od onih iz kategorije preosobno... Nešto šta moran napisat jer me neke stvari izjedaju već neko vrijeme... I pokušavan nemislit... I radin svaki dan sve samo da nemislin a onda se u jednom djeliću sekunde sjetin šta san sve mogla izbjeć,ali valjda je uvik lakše ić linijom manjeg otpora...
Vidin kalendar i poznati datum,trebalo mi je malo dulje vremena da se sjetim zašto mi je datum poznat... Kkako se neke stvari zaborave... Kako se prebole iako san se nekad davno mogla zaklet da neću...Ako ćemo iskreno nekajen se zbog ničega,sve se tad činilo iz ljubavi,sve se opraštalo iz ljubavi i pristajalo se na mrvice zbog te iste ljubavi... Ljubavi koja me koštala živaca,ponosa,ljubavi koja me danas ogradila od svega... Možda nisan trebala prolazit preko nekih stvari,ali kad čovjek voli onda će zbog te ljubavi sve napravit... A druga strana je to jako dobro iskorištavala... I neznan zašto i dalje misli da sam ona ista mala glupača koja pada na iste glupe fore... Priča koja je počela jedne zimske večeri dok je ona ledena bura nosila sve ispred sebe,priča u koju san ušla kao glupa naivna djevojčica,završila je tako tiho.Totalna suprotnost od te divlje bure... Valjda sve takve priče moraju tako završit... Nikad se nespremiš za taj definitivni kraj iako sebi toliko puta u glavi obećaš da je to stvarno zadnji put i jednom budeš u pravu... I taj put je tako miran i drukčiji... Taj put je prvi i zadnji put čuo te riječi iz mojih usta,taj put san samu sebe iznenadila... "Volin te i volit ću te cili život,ali ovaj put ti je zadnji da se opravdavaš,zadnji da te ja slušan,zadnji da vodimo ovaj razgovor,zadnji put da me možeš zvat svojon,zadnji put... Od danas na mene zaboravi jer svoje si izabra... Ali dragi moj sve se vraća sve se plaća i sjetit ćeš se ti mene jednom"I tako smo završili tu priču,ja sam je završila... A onda totalno tupilo,totalna emotivna praznina... Nešto šta je tu bilo toliko dugo jednostavno nije tu... Nemaš se čemu vratit.... Gotovo.. kraj.... I jedan glupi osjećaj olakšanja...I onda jednostavno da nemože bit jednostavnije preboliš... Posložiš sve kockice u glavi i okreneš cijeli poznati svijet naopako...Pojavi ti se jedna crna ricasta glava u blizini i svatiš da opet imaš neke osjećaje... Ali toliko različiti ste i nakraju ti svjesno ili nesvejesno povrijediš njega,opet ideš linijom manjeg otpora ko i mali milijun puta do sada... Ali svaćaš da emotivne praznine nema više... I jednom dok hodaš kvartom vidiš poznatu bahatu facu i svaćaš da je jebeno zgodan ko i prvog dana... Svaćaš da si i dalje slaba na vaterpoliste,svaćaš da si i dalje jebeno slaba na njega... Svaćaš da te zbog njega nije niti najmanje briga šta ti se čovik šta si s njim provela 6 godina i šta si ga obožavala više od života pošto poto želi vratit u tvoj svijet... Svaćaš da nema šanse jer bi ti onu bahatu i nezainteresiranu facu... Svaćaš da si našlča nekog sličnog sebi i svaćaš da nemožeš sebi priznat da... Ma nije bitno,jedino šta ćeš reći je da ti je ok... Opet glupa linija manjeg otpora.. I onda jednostavno odlučiš opet bit gadura jer različite fix ideje se roje u glavi... I naravno uspiješ otjerat jedinu normalnu osobu koja ti se pojavila u životu... I svaćaš da je u pravu ali i dalje imaš istu fix ideju... I svaćaš da je ta osoba itekako bila zagrijana za tebe... Svaćaš da se iza tebe bahate i nezainteresirane face krije neko ko se ko i ti boji,ali ga svojim ponašenjem otjeraš,jer se bojiš... Eto rekla san na glas,bojin se i opet idem linijom manjeg otpora. I nekrivin ga šta je diga ruke od mene i od nas jer na sve mu nisan trebala ja... Zpravo to nisam ni bila prava ja... I ža mi je ko nikad do sad... I moran živit s tim da sam ovaj put svjesno zasrala stvar i čistu situvaciju... Možda ipak nije kasno za još jednu priliku... Možda je... Vrijeme će ovaj put pokazat... A ja ću se pokušat smirit... Ja ću pokušat bižat i jednom sa svojom 21 godinom sebi priznat da mi je on ipak malo više od ok i mi se itekako zavuka pod kožu... Morat ću sebi priznat na glas da mi fali malo više nego šta sebi priznajem... Al za početak stvarno mi fali oni njegov smješak,glas,ona bahata faca i ona ramena... Jeben ti vaterpoliste .)))

- 23:50 - Pucaj (18) - Isprintaj - #

01.01.2008. / utorak

-->Kako se Gadura pomirila sa svitom:)))
<--

2007 godina je ispraćena... Dočekana je na stolu,na Otoku,pijano do bola i nazad... Nikakva razlika od inače izlazaka subotom:) Ali ipak neke stvari su se prominile...
2007 smo dočekali sa dobrom ekipom,prolivanjem šampanjca i početkom kraja jednog prijateljstva i jedne veze. Bila je to godina kad se naučilo u pravom smislu gubit s osmjehom... Bila je to godina velikih padova i velikih emotivnih udaraca... Bila je to godina kad se padalo na dno... Bila je to godina kad se počelo odrastat i kad se svatilo da neke stvari nikad više neće bit iste... Bila je to godina kad se svatilo ko su pravi ljudi i na koga se možeš oslonit,ostali su spustili glavu i otišli.. Jebiga svatko ima svoj izbor... Bilo je to najluđe lito do sad... Bili su to najbolji izlasci... 7 mjeseci smo obilježili ja i mali ricasti s našin odnosom,prvi tip koji mi se baš svidja nakon dugo vrimena.. Svatili smo da se suprotnosti ipak ne privlače... Javile sus e neke nove ljubavi,pokušale se vratit neke stare... Nije im uspilo... Bila je to godina zanimljivih koncerata i dobrih baza... Bila je to godina kad se svatilo da se smjehom mogu rješit svi problemi:) Dugo san razmišljala šta bi zapravo trebalo napravit na kraju takve godine? Pa kako kaže ona dobra gibina pisma-već je vrime da se pomirin sa svitom,
...jer ipak vodi me bis kroz godine a više se nesićan zbog čega je... Vljda je tako bilo lakše,ali nećemo više... Sinoć je po staroj dobroj tradiciji godrija papir sa svim imenima i događajima koji više nemaju šta radit s nama. I Karikatura,i Purger,i On,I Govnar i Mali ricasti... sve je jednostavno otišlo.Oprošteno,zaboravljeno i idemo dalje... Nekako nam je svima to trebalo... Meni se u život uvuka neko za koga nisam mislila da opet oće,ali opet se pojavija onda kad je najviše triba.. I fali mi nekako i to me nervira... I nervira me šta san našla nekoga sličnog sebi... I nevira me me šta me kuži... I nervira me šta nema igrica... I nervira me šta vraća istom mjerom... I nervira me šta njegova mora bit zadnja... I jednostavno me nervira... I jednostavno mi fali ona njegova bahata i nezainteresirana faca,fali mi ona plava kosa i oni glas.. Jednostavno mi fali... I nervira me šta mi nije odgovorija na poruku i nervira me šta mu nmogu vratit istom mjerom... Eto tako mi je počela 2008 godina:)) Doček ko doček je bija fenomenalan,ali takav mi je i svaki izlazak... Dobra ekipa,dobra muzika i još bolja zajebancija i malo onog smeđeg pića da se ugriješ:)) Eto svima želin sve najbolje i nek van se ostvare sve želje,a sebi želin-zdravlja naravno,da dan godinu,dobru zabavu,svoje najdraže prijatelje uz sebe i naravno iako to neželin priznat na glas onu bahatu facu,mog nesuđenog... A ostalo ćemo smislit u hodu:)))

- 23:37 - Pucaj (9) - Isprintaj - #

23.12.2007. / nedjelja

-->Ti to ne razumiš..... + edit
<--

Jednom davno,dok Gadura nije postojala vjerovala san u nekoga i nešto. Neke stvari sam mogla i pokušavala shvatit. Jednom davno su postojale bajke sa sretnim krajem i prinčevi na bijelom konju. Jednom davno ispod staklenog zvona u kojem sam živila nisu postojale suze niti slomljeno srce. Jednom davno svijet je bio drukčiji. Danas neznam jeli bio bolji,jednostavno je bio drukčiji. Ja sam bila drukčija. Nekad mi stvarno fale ta vremena. Danas je jednostavnije okrenit se otići. Pobjeći glavnom bez obzira. Možda zbog straha,možda zbog inata. Više neznam... Ljubav je gadura,najgora od svih. Nepita ni kako ni što ni gdje,samo dođe i uništi sve. Nevjerujem baš da postoji. Neznam možda je to samo moja loša karma... Volila san jednom i to mi je stvarno bilo dosta. I znam da ga nikad neću prebolit u potpunosti. Zapravo ne njega nego sve ono što mi je napravio. I zbog njega danas nevjerujem. Kad samo čujem rječi kao muške suze,muški osjećaji,oni su povriđeni odmahnem rukom i ironično se nasmijen. Kako znat da su iskrene,kad smo do sad vidjeli samo lažne. Sva ista glupa opravdanja sve laži. Prije bi se zgražala na prevare,sad samo odmahnem rukom. Netrepnem kad čujem ja ti iman curu al ti si meni napeta. Sasvim mi je svejedno... Sasvin mi je svejedno što san ja do suza dovela jednog momka. Sasvin mi je svejedno šta me se iz sličnih razloga mrzi. Interesantno kako se sve sažale nad njihovom patnjom... Jeli iko žalija mene? Jeli iko reka jadna gadura.. Ne jer fala bogu ja sve mogu trpit... Ali sve se jednom vrati. I danas nakon 6 godina kad moj najdraži bivši meni otvoreno ispred svih kaže da me on želi ja odmahnem rukom. Želila sam i ja al tebe dušo nije bilo briga. Tebe nije bilo briga šta san ja skoro pala razred.Tebe nije bilo briga šta san te volila do neba i nazad. Tebe nije bilo briga šta se nekad normabel kombinira s votkom. Tebi nije bilo bitno šta sam znala da se svaki put vratiš njoj jer ona nije jaka ko ja i ona će se ubit. E tako danas ni mene nije briga šta bi ti krvi ispod vrata da za jednu noć Vidiš kako ta jedna noć znači... Ali ti je više nikad nećeš dobit. Nevolin više i vjerojatno više ko što san volila Njega neću nikoga. Ali očito nisan ni ja više prava Gadura ako nisam mogla sinoć ono izvest do kraja... Pa i do sad san se igrala s prijateljima. Zašto sinoć to nisam mogla napravit. Pa i ovi je vaterpolist,ako ne i zgodniji,pijan usamljen i više puta rekao da želi nešto... Zašto mu nisan jednostavno mogla reć da me odveze kući? Kod malog ricastog je to bilo jednostavno,završila mu s prijateljem i gotova stvar... Ovde nemogu. I mrzin šta je jedna osoba počela kužit kakva san. Mrzin šta jedna osoba kuži igru i pravila. Ali ja san gadura i to nesmin zaboravit. Moje emocije su otišle na godišnji odmor i tamo nek ostanu. Možda ja stvarno nerazumin... Nemogu svatit zašto me može držat cilu večer za ruku,ali me nemože poljubit... Nemogu razumit zašto mu se nije sviđa moj ples s prijateljem... Nerazumin zašto je nemogu i ovaj put bit gadura do kraja...


Prvi dio posta je iz onog dijela osobno... Neka razmišljanja koja će svatit samo neke osobe. Nije me dugo bilo znam. Satra me faks. Uči se,polažu kolokviji i tako to. Izlazi se. Fata se s vaterpolistima i ostalin zgodnim momcima. Ja i nesuđeni se nismo makli s početka. Neznam šta će bit. Iman jebozovnog konobara,. Pričala sam s jednim prezgodnim tipom,malo bi i njega. Mali crni mi je napokon oprostija i obratija mi se,ali nezanima me baš. Najdraži bivši je počea s izljevima nježnosti,ali ništa od toga jer mi je fuj. I tako dobro je :)

Vidin da se svatilo da je prvi dio posta izrazito tužan,ali to nije istina. Dobro mi je ko što nikad nije bilo. Puno je laksše nevirovat nego opet iste stvari doživljavat. Loša karma kažen,i uvik će završit isto. Tako da se jednostavnije zabavljat i bome se zabavljan... :) Jebiga takva san i takva ću ostat,svaka čast onima šta viruju,ja se zabavljan...

Svim svojom dragim blogerima želin Sretan Božić

- 23:37 - Pucaj (8) - Isprintaj - #

25.11.2007. / nedjelja

-->Jeben ti ovi izdajnički osmjeh:)))
<--

Misto radnje-naš dragi grad Split,jedan klub koji neću imenovat jer ionako ima previše svita :) Vrime radnje sitni sati poslije ponoći. Gadura,Koke I Ladida već dobro pijane izvijaju bokove na neke strane hitove. U jednom momentu sinjan poznati profil i poznata ramena i puf dođe mi informacija do glave-jebate eno nesuđeni. I naravno odemo mu se javit. Osmjeh od uha do uha i i to obostrani. Situvacija se jako dobro zapetljala. Svašta se izdogađalo.. Provela san cilu večer s njin i njegovin prijateljima. Neki su imali želju varat cure,neki su imali želju upoznat se,neki su plesali,neki su imali oni dobar vaterpolistički pozdrav-ruka na guzici... Falile su mi neke prije,znat će one zašto.
Nešto je čudno u zraku... Bilo je par situvacija al ništa se nije realiziralo.. Ogroman strah s jedne i s druge strane... Vidila san ga sinoć u onom pravom svitlu i iskreno nije mi se svidilo.Al ovaj rizik ćemo prihvatit... Neznan ni ja zašto.. Možda zato šta to on,moj nesuđeni.Možda zato šta sam vidila koliko mi odgovara u svemu. Možda zato što šta mi je sve crno na bijelo... Ovo čak nema više veze sa izgledom... Jeben je on meni i dalje,ali ima tu nešto i više. Jeben ti sve... Jeben ti onaj izdajnički osmjeh kad ga neko spomene... I oni njegov izdajnički kad je skužija sve... I ono neće te on vozit doma ako san ti reka da ćut e ja vozit... I ono puvanje dima u moju facu. I ono njegovo i samo ćeš mi reć bog kad izađeš iz auta.. I ono ekipno jel ti zgodan jel ti zgodan....Sve je čudno... I to taman kad san se odlučila posvetit jedino i isključivo faksu:) Opet se gubi koncentracija kad san u prostoriji... Ali nešto nas koči i jedno i drugo... Mene neki krivi ljudi i kriva mista,njega a to neznam... Možda činjenica šta zna da nisan jedna od onih malenih pojebi pa odjebi fufica... I kažeš da taj dar neuključuje skidanje,a zašto :)) Puno se toga dogodilo i mogu reć da se snalazin za sad jako dobro u svemu... I da prošla san za sad 2 kolokvija,sad treba samo gurat naprid... Zadnjih par dana i nemogu baš:))

- 22:29 - Pucaj (16) - Isprintaj - #

13.11.2007. / utorak

-->Iskoristi moje mane...
<--

Nema me već neko vrime... Neman jednostavno vrimena za nešto napisat... Uči se i to je možda jednio opravdanje... Neviđan ni prije više,nema niti onih vječnih kavica. Izlasci su mi se sveli na subote i to je to... Al postalo je zanimljivo... Glupavo se smješkan i jedan momak mi je u mislima.... A vidin da ni je ni on niti blizu ravnodušan...Nesuđeni i ja u nekoj prebolesnoj fazi... I njegovo ostat ću ja ovde jer mi je zanimljivo... Njegovo gubljenje koncentracije za bilo šta drugo kad san ja u prostoriji... PSvi oni glupi pogledi... Neznam,nekako mi je sve ovo novo jer je on ipak Nesuđeni jer nikad nismo bili ou ovakvom odnosu... Uvik san se ja glupavo smijala isprid njega i crvenila se a sad san jednostavno opuštena i sad on ostaje bez teksta... Sad je još zgodniji ako je to ikako moguće,a ja san još luđa ako je to moguće. I ono glupo ja znam sve šta me zanima... Slinila san za malin ricastin 2 miseca i stalno se grizla zbog Govnara sad me nekako više nije briga. Čak ću mu poslat i poručicu da mu čestitam šta je diplomira,možda ga i pozoven na kavu. Nešto je čudno u zraku,ali vidit ćemo razvoj situvacije....

- 23:54 - Pucaj (12) - Isprintaj - #

01.11.2007. / četvrtak

-->Rodija se mali Dalmatinac,rodija se ćaćin ljubimac ili kako će naslov samo Ladida razumit:)))))
<--

Misto radnje-neki kafić u gradu. Ladida,Koke i Gadura krepaju i ispijaju dnevnu dozu kofeina. Ladida je zaljubljena do neba i nazad u jednog od onih tipova o kojima čitama u knjigama-nježan ,pažljiv, dobar. Rađa se jednom u stoljeću i ona ga je kuja pobrala,a nama običnim smrtnicama je ostalo da o svojim“prinčevima“čitama na stranicama crne kronike ::)). Koke je „ka u vezi“(prvo su bili ka u nekoj vezi a kako je on počea nešto osjećat onda su izgubili ono neka i sad su samo ka u vezi) s momkom koji i izgledom i ponašanjem nalikuje na one neiživljene pubertetlije. To naravno nije već odavno jer je momak uša u 25 godinu života. Ja samo pijen kavu:))) Koke naravno kuka kako je on ovakvi i onakvi ali kako je ona zaljubljena. Bila bi najsritnija da mu može dobro zapaprit ka citiran“ova bezdušna kuja od moje prije,šta samo zgazi i ide dalje“.Pogleda naravno mene:)) Meni je moj dragi nesscaffe od čokolade zapea u grlu. Odmahnila sam rukom i složila oni anđeolski osmjeh.Nisan komentirala ove njene konstatacije. Vratila sam se mislima u neka druga vremena. Nas 3 smo sidile u kvartovskom okupljalištu,imala sam prirodnu boju kose i nisan još otkrila čari šminke i skrušeno san in priznala da san lagano zaljubljena u Njega,mog jako dobrog prijatelja. Nasmijale su mi se jer me naravno nisu ozbiljno svaćale. Trebalo mi je puno vrimena da uvjerin i sebe i njih da stvarno jesan zaljubljena. Tada san još u nešto vjerovala. U ljubav,u prinčeve u nas dvoje. Tad je sve bilo jednostavno. A onda san zaboravila koja mi je prirodna boja kose,otkrila šminku i ona naivna djevojčica žena je postala. Neki krivi ljudi,neka kriva mjesta... Zabava do jutarnih sati,neki novi rituali. I neke stvari koje su mi prije bile svete jednostavno su to prestale bit. Prihvatila san sve te igrice i izmislila svoja pravila,a budale su ih počele sljedit. Ja san tad tila samo Njega i nas dvoje jer sam samo u to vjerovala... Ali i toga je nestalo. Puno laži,puno mržnje,puno krivih ljudi na krivim mjestima i nestalo je svega. Prebolila sam,iako mi je trebalo jako puno.Zaboravila sam zapravo kako je to bilo volit njega,kako ga je bilo ljubit... I kako je nestalo te čarolije ja sam prestala vjerovat. Ne virujen u ljubav,nevirujen u prinčeve,nevirujen u ljubavne izjave. Dapače su mi smješne. Evo imamo jednog Govnara koji je prije nekoliko mjeseci priča o nekoj pravoj ljubavi i ostalin sličnim glupostima,a onda je prikratija noć s prijateljevom potencijalnom curom. I složija onu već jako dobro poznatu nam facu broj 2-patničku facu i oni uzdah-ajme satrat će me jer sam bija sa njegovom ženskom. Isparavak netočnog navoda:Ja nisan i neću bit ničija ženska.)) Pokušali su mnogi u ovih zadnjih par godina,ali nisu uspili.Ja sam samo svoja ženska:)). Mali ricasti je iskreno bija na jako dobrom putu da bar na kratko budem njegova ženska,ali morali smo sačekat da njemu sudbina,bog ili nešto treće kaže jesam li ja njegova ženska. Nismo to dočekali jer je Gadura malo zagovnila s Govnarom. Meni grijesi nisu oprošteni,njemu jesu. Mali je i dalje ljut...Ah šta da ja sad napravimJ Ništa. Onda moj najdraži on,on se meni zaljubija. Kako je to slatko,sad kad me nemože imat on se zaljubija. Onda traženje prave još jednog malenog dečkića:) A kad se prisjetimo svih malenih smradova.... Pa kad smo čekali cure s drugog svijeta,pa kad nismo mogli ostavit cure jer će se one ubit,pa kad smo jebavali druge curice okolo a kleli se u vječnu ljubav... Ne dolazi na vrata moja kad te vino sruši,nelupetaj da me voliš,tipično muški :) A kad smo jedni drugima zabijali noževe u leđa,pa kad smo kupovali bonove malene,pa kad smo curicama slali porukice za laku noć i gubili se u mračnim šumarcima... Pa kad smo zvali po miljardu puta i nudili sve... A sve su iste nacrtane,svim bojama premazane.... Kad su me pokušali taknit svim onin izjavama. A kad to nebi uspjelo,onda sam od mace,koke,mačke,postajala kuja,droca,drolja,proračunata droca i sve slično tome. Pa nisan vas ja tirala da mi kupujete bonove,vodite na pića,dolazite s drugog kraja grada u da me vidite na 15 min. Ja san uvijek bila veoma jasna-ja ti ništa ne virujem,i nenamjeravam ništa dalje od ovoga malo ćemo se zabavit i to je to. Nisan ja kriva šta su se negdje rodile misli o tome da se ja mogu prominit:) Pa čak je i jedan Govnar osta isplaženog jezika kad sam mu objasnila da mi nespominje malo ricastog ni Njega jer me trenutno ne zanimaju oni i da smo za ovu vrstu zabave dovoljni samo nas dvoje. Nekako me Koke vratila iz razmišljanja s pitanjem o čemu razmišljanJ Počela sam s onim kako nevirujem... A moja Ladida je došla s onog ružičastog oblačića i rekla da će mi zalipit trisku i da se pravi krije tu negdi. Curu pucaju filmovi o pravima:) Nasmijala sam se. Nije svatila poantu. Nisan ja rekla da nevolim muške,dapače. Obožavan ih.Obožavan se ljubit s njima,obožavan sve s njima. Obožavan kad su zgodni i prekrasni.Obožavan se zabavljat s njima,jedna noć,2 noći,3 noći... Ali dalje od toga nevirujem:) Nemoraju čak bit ni extra pametni,poželjno je da nepričamo:) Pričala sam i s malim ricastim pa di smo došli.On doma, ja s Govnarom:) Pričala sam ja i s Njim.Pa di smo došli....Imam ja svoje prijatelje s njima ću pričat,a zgodni mladići služe pak nečem drugom. Koke me onda bombardirala onim THE PITANJEM-A NESUĐENI. A ne nemožeš izvadit tu kartu. On je nesuđeni,šta ti tu nije jasno. Prema njemu osjećaji nisu definirani i nesmiju bit definirani. On je tu 3 godine i ako definiram osjećaje nestat će čarolije,a to nećemo dopustit:) Ladida me opet pogledala ispod oka.Tog njenog pogleda se boje svi jer pari utjerivač dugova i konstatirala je jednu onu dobro poznatu odvjetničku-ne pizdi. Opet se vratila na oblačak i nije svatila poantu:) Onda je Koke oplela jednu njenu poznatu bistru izjavu-a zašto ti ne bi probala bit s Govnarom u vezi? Pa zar i ti sine Brute?! Hello nikad neideš u vezu s muškom verzijom sebe.Nikad to je osnovno pravilo svih veza:)Nije ona jedina izvalila tu ludost. Ista ona koja je imala živčani slom kad sam završila s njim,ista ona koja me ubila onu večer u vanile kad je mali ricasti jedva sta na nogama i točija u sebe hektolitre alkohola dok je gleda svog najboljeg prijatelja i mene(njegovu nesuđenu žensku) kako razmjenjujemo iskustva o prošloj noći me sad onako naivno pitala najgluplje pitanje u povjesti njenih glupih pitanja. Pa dušo razmisli malo o toj glupoj idejiJ Ja i Govnar smo ipak samo prijatelji,jako dobri prijatelji,ali samo prijatelji:) Pa njoj bi baš bilo drago da nas dvoje sad budemo skupa jer je on njoj skroz ok. Tražila sam priju da siđe s oblaka i pomogne mi u ovoj raspravi ali ona se samješkala. Nastavila sam pit svoj nesscaffe i isključila se. Naslonila sam se mislima na ramena nesuđenog,pa malo na ramena Zgodnog Tipa s faksa,a ona je i dalje iznosila sve pozitivne stvari moje I Govnarove veze. Jednostavno sam udahnila i probala joj objasnit da i taj koncept veze spada u ono u šta nevirujen:) Ali ona se nije dala smest još bar 10 min. Zabava,zabava i još malo zabave. Svi vi zgodni gadovi dobro ste došli jer moja bolna točka,moj nesuđeni je trenutno u vezii,bar mislin da je,trenutno ima utakmice i treninge.... A ja se zabavljan... Možda s njin opet počmem vjerovat iako sumljan:) Koke je samo viknila da je poslušan jer bi stvarno mogla probat s Govnarom. Ladida je sišla s oblaka i odmahnila glavom. Da je i ona stala na njenu stranu ja mislin da bi je zalila s onim nessom koji mi je ionako prisija:) Samo sam se nasmijala i ušutkala je sa samo jednom rečenicom,nego Koke šta ćemo s tvojim pjegavim. Razvezala se odma,ali to je priča za neko drugo vrijeme.

- 01:23 - Pucaj (8) - Isprintaj - #

28.10.2007. / nedjelja

-->Jeben ti život :((((
<--

Bio je ovo tragičan vikend.... Ne, zabava je bila i više nego dobra.Party u petak,Stavros u subotu,pun masters i stara ekipa i nemože bit loše. Al u subotu ujutro mi je došla poruka da je poginija prijatelj iz osnovne. Glupi motor,nema kacige i sklizava cesta i gotovo. 5 min od kuće. Šok do kraja i samo 1oo pitanja koja prolaze kroz glavu. I onda ono najgluplje jel i On možda bija s njin na motoru ka i milijun puta do tad. I takvo olakšanje kad san čula da nije. A onda su suze same krenile,nemogu virovat. A bija je tako dobar momak. I vidila san ga prije nekoliko dana uredno se javija i lipo smo pričali i sad ga nema.
To je povuklo takva razmišljanja da je to čudo jedno. I stalno ono isto glupo pitanje a šta da je on bija s njin na motoru. I onda sam se sitila da san zaboravila kakav je osjećj poljubit ser sNjin. Kakav je osjećaj kad zagrlit se s Njim. Zaboravila sam kako je izgledalo kad nisan bila ljuta na njega. I kad sam ga jučer vidila onakvoga došla mi je po prvi put nakon jako dugo vremena da ga zagrlin i kažen mu da će sve bit u redu i zamolin ga da ne sida više na motor jer neželin da idući poziv bude o njemu. U jednom malom djelu mene,u toj mračnoj sobi dok san po neznam koji put čitala jednu te istu poruku,poželila sam da još samo jednom da bude samo moj. Al samo taj trenutak i onda je želje nestalo. Ta priča je gotova i potpuno san mu oprostila. On je čovik kojeg san jedinog volila i nikad niko neće bit ko on. Dolazit će mnogi i odlazit,ali nikad niko neće zauzet misto koje je bilo njegovo. I onda sam samo nastavila plakat. Život nije pošten i neću nikad razumit zašto se to moralo desit. Danas smo bili na ispraćaju,koja tragedija. Skupija se cili kvart,plakala san cilo vrime,plačen još. Jebena tragedija...... Jebeni život koji daje ovakve udarce i onda samo krene dalje.

- 15:18 - Pucaj (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>